Vijesti - U Zagrebu proslavljene franjevačke obljetnice

Uz blagdan Rana sv. Franje, 16. i 17. rujna u Zagrebu je održan skup kojim je obilježena 800. obljetnica Porcijunkulskoga oprosta i 500. obljetnica diobe Prvoga franjevačkog reda.

Prvog dana, 16. rujna, u dvorani župe Uzvišenja svetoga Križa u Zagrebu održan je prvi dio ovoga skupa. Najprije je nazočne pozdravila potpredsjednica Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s. Kata Karadža, te domaćin, gvardijan franjevačkog samostana na zagrebačkom Sigetu, fra Rajko Gelemanović. Usto je pročitana i poruka krčkoga biskupa Ivice Petanjka, koji je kao franjevac uputio bratsku riječ pozdrava svim sudionicima.

Slijedila su izlaganja. Fra Rozo Brkić iz Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda prikazao je povijesne okolnosti u kojima je sveti Franjo izmolio Porcijunkulski oprost, kao i kasniji razvoj koji je donio napetosti oko ovoga Oprosta. Pritom je predstavio važnost najranijih svjedoka ovoga Oprosta koji su spomenuti i u Teobaldovoj diplomi kao prvom službenom sačuvanom crkvenom dokumentu iz 1310., što je osobito važno u svjetlu činjenice da se nekon 1270. godine osjeća problem nedostatka dokumenta o dodjeljivanju Oprosta. Osim toga, još je Paul Sabatier 1893. godine tvrdio da je Porcijunkulski oprost izmišljotina braće spiritualaca unutar franjevačkog reda, da bi dvije godine kasnije, nakon istraživanja teksta "Rasprave o Porcijunkulskome oprostu" fra Franje Bartolija iz 1335. koja će ujedno biti i prva franjevačka tiskana knjiga, otklonio svaku sumnju u autentičnost Oprosta. Fra Rozo je naglasio da se ovi i mnogi drugi dokumenti mogu naći i na hrvatskom jeziku u knjizi "Porcijunkulski oprost" koja je nedavno objavljena u izdanju biblioteke "Brat Franjo". U nastavku govora o Porcijunkulskome oprostu fra Zvonimir Brusač iz Trećeg samostanskog reda svetoga Franje prikazao je značenje i duhovnost ovoga Oprosta. Naglasio je da je Franjino traženje Porcijunkulskoga oprosta plod njegova duhovnoga puta i poslanja. Sam se Franjo smatrao "najvećim grešnikom" i započeo je s pokorničkim načinom života. U tom se smislu može pratiti kontinuitet od njegova osobnog iskustva Božjeg milosrđa i oproštenja u mjestu Poggio Bustone, preko poslanja braće da propovijedaju pokoru u svjetlu obraćenja, do želje izrečene kod proglašenja Porcijunkulskoga oprosta da bi htio da svi dođu u raj.

Nakon pauze, program je nastavljen izlaganjima o diobi Prvog franjevačkog reda, to jest o onim događajima koji su doveli na podjelu Reda na franjevce konventualce i franjevce koji se najčešće zovu opservantima. O tome je najprije govorio fra Josip Sopta iz Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. On je nastojao pojasniti specifičnost reformskih strujanja unutar franjevačkoga reda koji su se pojavljivali u obliku revnitelja i spiritualaca još od samih početaka Reda, a osobito kao opservanti u 15. i 16. st. Pritom je naglasio posebnu važnost bule pape Leona X. "Ite vos" iz 1517. godine, koja je trebala biti bula jedinstva te kao takva uspostaviti jedinstvo svih struja unutar franjevačkog reda, ali je na kraju postala bula diobe. Fra Josip je osim toga pokazao odnos koji je postojao između osjećaja za realnost unutar konventualske struje i impulsa koji su Redu davali pripadnici različitih revniteljskih i reformskih pokreta. Upravo je sljedeći izlagač, fra Ljudevit Maračić iz Provincije franjevaca konventualaca sv. Jeronima pojasnio je okolnosti pod kojima konventualci nisu prihvatili pokušaje da ih se sjedini s ostalim strujama franjevačkog reda, a onda i kako je Sveta stolica uredila njihove odnose s Redom Manje braće bulom "Omnipotens Deus" od 12. lipnja 1517.. Kako fra Jozo, tako i fra Ljudevit, pokazali su i kakvi su odjeci ovih promjena bili u našim krajevima.

U trećem djelu prvoga dana skupa bilo je riječi o posljedicama diobe i perspektivama za budućnost franjevačke karizme. Najprije je s. Natalija Palac iz kongregacije Školskih sestara franjevki prikazala kako je došo do bujanja novih reformskih struja unutar Reda Manje braće kao što su bili reformati, diskalceati i rekolekti, a na poseban je naglasak stavila na problematiku koja se odnosi na Treći samostanski red svetoga Franje osobito kad je riječ o kongregacijama redovnica. Na koncu je kao jednu od bitnih značajki franjevačke karizme izdvojila "nemir" koji održava karizmu živom. Stjepan Lice iz Franjevačkog svjetovnog reda okrenuo se još više perspektivama u življenju franjevačke karizme. Pritom se osvrnuo na žar s početaka, ali je naveo i ono negativno što se danas sreće u životu franjevaca i franjevki u sva tri reda. Zaključio je da je franjevačka povijest povijest radosnog služenja Bogu i ljudima te dodao kako bi se danas moglo govoriti o jednoj franjevačkoj kulturi koja obuhvaća cijeli život.

Drugog dana skupa, 17. rujna, na sam blagdan Rana sv. Franje, najprije je u crkvi Uzvišenja sv. Križa održano pokorničko bogoslužje koje je predvodio fra Ante Vučković. On je, pošavši od biblijskih čitanja, progovorio o događaju Golgote, a osobito se osvrnuo na rimskoga satnika koji je stajao podno križa. On je taj koji na kraju u Lukinu evanđelju prepoznaje Isusa kao Pravednika. Za razliku od Isusovih učenika i mnoštva naroda, satnik nije slijedio Isusa dok je on naučavao i činio čuda, a ipak je sada on – poganin – jedini koji ga prepoznaje. Prepoznaje ga u boli i smrti. Upravo bol i smrt pokazuju kakav je tko čovjek. Nama franjevcima važno je to saznanje jer sv. Franjo u svojoj smrti pokazuje se kao čovjek sasvim Božji i čovjek slobodan. Satnik na kraju odlazi bijući se u prsa, dok glavari izruguju Isusa pred narodom. Narod je pak prethodno bio sklon Isusu, a sada šuti. Slično i mi šutimo pred različitim oblicima današnjega izrugivanja Krista i križa. Naše bi zajednice, zaključio je fra Ante, trebale biti zajednice otvorenih očiju, spremne živjeti Krisotvu beskonačnu ljubav i beskonačno milosrđe.

Nakon pokorničkog bogoslužja i ispovijedi, slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić, koji je i član Franjevačkoga svjetovnog reda. U homiliji biskup se osvrnuo na povijest vezanu uz Porcijunkulski oprost i diobu franjevačkog reda, te je dodao: "Slaveći ovaj veliki jubilej Porcijunkulskog oprosta i mi se, braćo i sestre, osobito franjevci i franjevke u svim redovima, upitajmo što bismo mi donijeli Gospodinu moleći ga da nam podari oprost za počinjene grijehe… Je li to grijeh nejedinstva – pri čemu ne mislim na bogatstvo redova i franjevačkih karizmi nego na duhovnu odijeljenost od svoje osobito najpotrebnije braće i sestara? Je li to naš bijeg od odgovornosti za sve stvoreno? Je li to naše uzvisivanje i odbacivanje poniznosti i siromaštva, kao temeljnog stava Asiškog sveca pred Bogom, Crkvom i ljudima?" U nastavku je mons. Košić naglasio: "Franjevačka obitelj, braća franjevci svih grana i u svim provincijama te sestre franjevke također u svim redovima i provincijama, a osobito u našem hrvatskom narodu, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, stoljećima nesebično svjedoče Krista raspetoga i uskrsnuloga, nose svoj križ – i često križ čitavog našeg naroda, pomažu svakom potrebitom, služe i znak su prisutnosti Kristove, njegove ljubavi i milosrđa, njegove dobrote i nježnosti. Zato je ovaj dan prigoda da u ovu Euharistiju stavimo svoju zahvalu za tolike svece i blaženike, sluge i službenice Božje, tolike poznate i nepoznate svjedoke Kristove ljubavi u našem hrvatskom narodu upravo iz redova velike franjevačke obitelji koja je kroz stoljeća ostala vjerna Kristu i danas neumorno naviješta Evanđelje svemu svijetu." Homiliju je zaključio željom i nadom da će Franjin primjer biti nadahnuće i za sve franjevke i franjevce.

U popodnevnom dijelu drugoga dana skupa fra Miroslav Petrac iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda izveo je svoju pjesmu Majci Božjoj Anđeoskoj, a nakon toga dramaturginja Sanja Nikčević najavila je dramsku predstavu "Mirotvorac u Bolonji".

Nakon toga dramski umjetnik Ivan Ševo s kolegama izveo je tu predstavu koja je nastala na temelju teksta fra Bernardina Škunce. Riječ je zapravo o ulomcima iz njegove knjige "Mirotvorac u Bolonji" koji govore o životu i karizmi sv. Franje.