Vijesti - U Požegi otvorena Godina posvećenog života

Nakon što je prve nedjelje adventa na razini opće Crkve papa Franjo otvorio Godinu posvećenog života, u Požegi su se u popodnevnim satima druge nedjelje adventa, u predvečerje svetkovine Bezgrješnog Začeća BDM, 7. prosinca okupili redovnici i redovnice s područja Požeške biskupije kako bi u zajedništvu s dijecezanskim biskupom započeli Godinu posvećenog života na razini mjesne Crkve u kojoj žive i djeluju u svom redovničkom pozivu.

Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi gdje je okupljene redovnike i redovnice primio i pozdravio biskup Antun Škvorčević. Podsjetio ih je na smisao današnjeg otvorenja Godine posvećenog života kako im je naveo u nedavnome Pismu u kojem im je među ostalim rekao: “Prigodom 50. obljetnice Dekreta II. vatikanskog sabora o prilagođenoj obnovi redovničkog života „Perfectae caritatis“ papa Franjo proglasio je Godinu posvećenog života koja traje od prve nedjelje došašća, 30. prosinca 2014. do blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače 2016. O 500. godišnjici rođenja sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale minuloga 15. listopada otvorili smo za Požešku biskupiju Godinu sv. Terezije Avilske, koja završava istoga nadnevka sljedeće godine. Snažan lik sv. Terezije Avilske, Bogu posvećene osobe iz 16. stoljeća, svojom evanđeoskom svježinom, vjerodostojnim svjedočanstvom života, mističnim iskustvom i obnoviteljskom zauzetošću pomaže nam da tijekom Godine posvećenog života u suvremenim društvenim okolnostima otkrivamo duhovnu ljepotu i izazov zavjetovanih osoba u njihovu dosljednom nasljedovanju Isusa poslušnog, siromašnog i čistog, te života ugrađenog u poslanje Crkve.

Karizma posvećenih osoba dar je Duha Svetoga općoj Crkvi za koji treba ustrajno moliti i zahvaljivati. Taj dar prima se i živi u mjesnim Crkvama u kojima se ostvaruje jedna, sveta katolička i apostolska Crkva. Želimo stoga u našoj mjesnoj Crkvi raspoložena srca tijekom Godine posvećenog života slijediti poticaje papa Franjo, uključiti se u programe na razini Crkve u Hrvatskoj i naše Biskupije.“

Biskup je potom spomenuo je kako Godinu posvećenog života znakovito otvaramo na dan kada je prije devedeset godina u službu prvog beogradskog nadbiskupa uveden fra Rafael Rodić, član Reda manje braće rodom iz požeškog kraja, koji je zadnje godine života proveo u Požegi gdje je umro prije šezdeset godina. Kratko je predstavio program Otvorenja, te predvodio molitvu zaziva Duha Svetoga. Uslijedilo je predavanje na temu „Zahvalom i nadom ispunjeno življenje sadašnjosti - od Drugog vatikanskog sabora do glavnih smjernica za obilježavanje Godine posvećenog života“ koje je održao profesor fra Darko Tepert iz Zagreba. Svoje predavanje profesor Tepert temeljio je na Konstituciji II. vatikanskog sabora o Crkvi „Lumen gentium“, Dekretu o prilagođenoj obnovi redovničkoga života „Perfectae caritatis“ te Poruci pape Franje redovnicima i redovnicima za Godinu posvećenog života kroz koje je nastojao pogledom u prošlost, sadašnjost i budućnost aktualizirati življenje redovničkog poziva u Crkvi. Nakon predavanja redovnici i redovnice uputili su se u crkvu sv. Lovre gdje je održan molitveni program koji je vodio fra Milan Krišto, povjerenik za osobe posvećenog života u Požeškoj biskupiji, tijekom kojega je bila mogućnost pomirenja s Bogom u osobnoj ispovjedi.

Središnja točka otvorenja Godine posvećenog života za Požešku biskupiju bilo je euharistijsko slavlje u Katedrali koje je u zajedništvu s tridesetak svećenika predvodio biskup Antun Škvorčević. Uvodeći u slavlje biskup je pozdravio okupljene vjernike, a među njima na poseban način osobe posvećenog života, te pojasnio smisao Godine posvećenog života, spomenuvši znakovitosti njezina otvorenja u Katedrali čija je zaštitnica sv. Terezija Avilska koja je u svoje vrijeme s velikim žarom i opredjeljenjem živjela svoje redovništvo, rasla u duhovnom životu sve do mističnog iskustva u kojem je crpila snagu za obnoviteljsko djelovanje ne samo za karmelski red nego za cijelu Crkvu. Biskup je potaknuo sve da uđu u prostore svoga srca kako bi pokajanjem iz njega izbacili sve ono što je nedostojno Boga.

Nakon navještene Božje riječi biskup je započeo homiliju riječima divljenja i zahvale Bogu što i danas zna naći načina i pozvati ljude da ga slijede iz bližega po evanđeoskim savjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Pored toga izrazio je divljenje i zahvalnost što ima onih u Hrvatskoj koji znaju prepoznati taj Božji poziv te ga prihvatiti i živjeti. Biskup je zapitao prisutne redovnike i redovnice jesu li oduševljeni što su svrstani među takve ljude, te nastavio govoreći kako mu je poznato da žive Božji poziv u krhkosti svoga ljudskog postojanja i slabosti, istaknuvši uvjerenje da će Godina posvećenog života biti prigoda za obnovu i rast njihova oduševljenja, za novu snagu njihova opredjeljenja i čišćenje od slabosti i propusta. Rekao je kako je redovnički poziv ponajprije Božji dar kojega treba živjeti kao darovanost za druge, ugraditi ga u poslanje Crkve.

Biskup se osvrnuo na liturgijska čitanja koja govore o pustinji, odnosno putu u pustinji i glasu u pustinji. Prorok Izaija, nastavio je, piše o teškoći naroda u babilonskom sužanjstvu kojemu naviješta Božju utjehu te ga poziva da gradi put u pustinji koji nije prvenstveno na izvanjskoj razini, nego u dubini srca. Ispripovjedio je biskup svoj doživljaj pustinje tijekom pohoda Australiji prije tri godine gdje su se nastanili i neki Hrvati kako bi iz pustinjskog pijeska iskapali drago kamenje, napose opal i od toga živjeli. Kazao je da je opredjeljenje redovnika i redovnica za svete zavjete siromaštva poslušnosti i čistoće svojevrsna pustinja kako bi pronašli dragocjeni biser o kojem govori Isus u evanđelju, Kraljevstvo nebesko. Spomenuo je da sv. Marko u današnjem Evanđelju opisuje sv. Ivana Krstitelja kao čovjeka pustinje, odjevena u devinu kožu, hrani se skakavcima.

Ustvrdio je kako pustinja uči čovjeka usredotočiti se na bitno, na ono što omogućuje fizičko preživljavanje, da bi se posvema približio Bogu te od njega i za njega živio. Istaknuo je da pustinjska osama može raščovječiti, biti kazna poput samica u zatvoru, ali kad se izabere osama da ne budemo sami, nego najdublje povezani s Bogom i od njega živimo, pustinja postaje blagoslovljeno mjesto izlaska iz zarobljenosti svijetom i samim sobom. Kazao je da je ona prostor u kojem se čuje glas Božji, i utire put najdubljeg zajedništva s njime. Istaknuo je da se redovnici i redovnice poput Ivana Krstitelja svojim redovničkim zavjetima odriču materijalnoga, opredjeljuju za poslušnost i siromaštvo da bi tako pripravili put Isusu Kristu u svojim životima i u snazi njegova Duha bili svjedoci novoga neba i nove zemlje, eshatološke stvarnosti, Kraljevstva nebeskoga, cilja našeg postojanja o kojem govori sv. Petar u današnjem ulomku iz svoje Poslanice. Biskup je istaknuo kako se taj cilj ne postiže našim ljudskim mogućnostima, nego dolazi od Boga. Protumačio je da je se tu ne radi o budućnosti kao zbroju onoga što smo izveli jučer i danas, nego o adventusu, onome što dolazi iz Božjih mogućnosti, početno nas čini dionicima već u ovome svijetu da bismo ga primili u punini o drugom Isusovu dolasku.

Biskup je poželio da se svi redovnici i redovnice u Požeškoj biskupiji tijekom Godine posvećenog života obnove u toj svijesti po uzoru sv. Terezije Avilske i svojih utemeljitelja te da usred hrvatske sve veće pustinje koja se očituje u sebičnosti, individualizmu, pohlepi, sukobljavanjima, neosjetljivosti za obitelji s brojnom djecom i siromašne budu oduševljeni svjedoci i znak budućega svijeta.

Po završetku homilije redovnici i redovnice iskazali su zahvalnost Gospodinu Isusu za dar redovničkog poziva, za milost koju im svakodnevno iskazuje i molili za vjernost njemu siromašnome, poslušnom i čistom – držeći u rukama upaljene svijeće koje su svjedočile žar srca kojim ga žele slijediti – te zaključili pjevajući „Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah!“ Nakon popričesne molitve biskup Škvorčević je u predvečerje svetkovine Bezgrješnog začeća BDM predvodio molitvu predanja osoba posvećenog života Blaženoj Djevici Mariji koju je napisao sv. Ivan Pavao II. Čestitao je redovnicima i redovnicama Godinu posvećenog života, te im u ime nazočnih vjernika obećao molitvenu potporu. Program Otvorenja Godine posvećenog života završio je zajedničkim domjenkom u Domu pape Ivana Pavla II.