Vijesti - XXVIII. redovnički dani

U organizaciji Povjerenstvo za trajnu formaciju redovnika i redovnica pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica u franjevačkom samostanu u Dubravi u Zagrebu održani su XXVIII. redovnički dani na temu: Važnost i uloga žene u prenošenju vjere. Dani su okupili dvjestotinjak redovnika i redovnica u dva dana promišljanja, molitve, pomirenja i euharistije. Predsjednik povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica HKVRPP o. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, pojasnio je da je Povjerenstvo odabralo temu na tragu Godine vjere. “Povijest kršćanstva bi se razvijala sasvim drugačije da mu svoj doprinos nisu dale žene”, tim snažnim riječima pape Benedikta XVI. pozdravio je okupljene redovnike i redovnice.

Otvarajući Redovničke dane predsjednik HKVRPP-a, o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, rekao je da redovnički susret “sve više poprima eklezijalno-navjestiteljsku dimenziju, jer unutar Crkve i redovništva doprinosi jačanju kohezije i onih formativnih elemenata koji omogućuju bolje i potpunije poslanje zajednica u uvijek novim okolnostima.” Otac Vinko je naglasio da su se članovi Povjerenstva odlučili posvetiti ovoj temi potaknuti skorim početkom Opće skupštine biskupske sinode na kojoj će se govoriti o potrebi nove evangelizacije. Ova tematika zaslužuje posebnu pažnju u ovome specifičnom i izazovnom trenutku društva i Crkve. Podsjetio je na žene koje su prve povjerovale u uskrsnuće i na to da smo većina nas prve riječi vjere čuli od žena.

Prvo predavanje s temom “Žene u traženju svojih vlastitih korijena u biblijskoj tradiciji” održao je dr. sc. Stipe Jurič, OP, profesor Svetog pisma na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu i ravnatelj instituta Mater Ecclesiae na Angelicumu.

Predavač je naglasio, kako žene sve više traže svoje vlastite korijene u biblijskoj tradiciji. Istražuju povijest svojih pramajki u vjeri s kojima se mogu identificirati. Mnoge žene počinju čitati Bibliju polazeći od uvjerenja da autori i interpreti muškog spola nisu posvetili dovoljno pažnje ženskom spolu. Naprotiv, često su marginizirali ulogu biblijskih žena. Isto tako misle da su biblijski spisi antifeministički, iako u njima ne postoji neka posebna nauka o ženi. Ono što Biblija postojano ističe od samog početka je to da je Bog stvorio jednog čovjeka, odnosno jednu ljudsku vrstu u dva spola. Vrlo je važno naglasiti da se žena prikazuje potpuno ravnopravnom. Nije samo muškarac stvoren na sliku Božju, već i žena. Ženino vezanje za muža podrazumijeva njezinu potpunu ravnopravnost u različitosti. Ova savršena iskonska slika zadržala se do pojave prvog grijeha koji ju je nagrdio, a ženu podvrgao njezinu mužu. Od tada ljubav između muškarca i žene, istina, postoji i traje, ali i požuda. U pogoršane se odnose uvuklo razočaranje, napose gospodarenje jačega. Žena će od tog trenutka imati položaj nižeg bića. Situacija se žene još više pogoršala s uvođenjem poligamije, koja nije ništa drugo doli nijekanje njezinih legitimnih prava kao zaručnice. U mnogoženstvu muškarac i žena nisu više „jedno tijelo“. Dostojanstvo žene se malo-pomalo snizilo, tako da se ona u izvjesnom smislu pretvorila u podljudsku vrstu. Kao i kod drugih semitskih naroda, u Izraelu također javni i vjerski život bio je posao muškarca. Trebat će čekati puninu objave u Novom zavjetu pa da žena dobije mjesto u ljudskom životu koje joj pripada prema Božjem promislu.

Unatoč tome, u Starom zavjetu neke se žene prikazuju kao značajne osobe i junakinje. Pored pramajki izabranog naroda (Sara, Rebeka, Lea, Rahela) i nekih proročica te žena koje su obavljale visoke političke funkcije, na osobit se način još spominju Ruta, Judita i Estera kojima Biblija dodjeljuje važno poslanje. Iako se starozavjetni patrijarhalni sustav nije značajnije promijenio u novozavjetno doba i u prvim stoljećima kršćanstva, ipak se stvar pokrenula s mrtve točke: Isus je imao učenicâ (Lk 8,2-3), žene su bile svjedokinje brojnih čudesa i navijestile njegovo uskrsnuće (Mk 16,1-8 i par.), Ivan donosi razgovor sa Samarijankom (4,1-26) itd. Žene su imale veliko značenje u prvoj kršćanskoj zajednici: primile su darove Duha Svetoga (Dj 21,9) i igrale ulogu u dobrotvornoj djelatnosti. U Jeruzalemu nalazimo Mariju, majku Ivana zvanog Marko (Dj 12,12), u čijoj se kući kršćanska zajednica redovno skuplja na katehezu, lomljenje kruha i molitvu. Žene su imale veliko značenje naročito u zajednicama koje je osnova sv. Pavao. Primjera radi valja spomenuti veliki tekst Rim 16,1-16, koji govori o crkvi ženâ. U punini objave u Novom zavjetu žena je dobila mjesto u ljudskom životu koje joj pripada prema Božjem promislu.

Prvog dana Redovničkih dana misno slavlje u crkvi franjevačkog samostana u zagrebačkoj Dubravi predvodio je mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački kojemu je povjerena skrb za osobe posvećenog života i družbe apostolskog života u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Uz biskupa su u koncelebraciji bili redovnički poglavari i okupljeni redovnici. Biskup je u homiliji podsjetio na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa na koji se održavaju ovogodišnji Dani. Podsjetio je na znak križa na kom je spas svijeta visio, križ pod kojim je bilo silno mnoštvo ljudi, promatrača, sudionike drame na Golgoti, ali i žena koje su na sceni i onoga uskrsnog jutra. “Nezamjenjiva je uloga onoga što se naziva misterij vjere ili ženski genij. Ništa neobično da se danas ističe žena kao učiteljica u vjeri. Ona od malih nogu otvara vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi. Nije bez sile i zloga smišljena podvala protiv žene, supruge i majke, protiv njezine osobne časti, dostojanstva, veličine i poziva svakojakih zala i poniženja, iskorištavanja i trgovine, reklame i diskriminacije”, naglasio je biskup Pozaić.

U nastavku rada XXVIII. Redovničkih dana u petak 14. rujna predavanje s temom Redovničke karizme u službi navještaja vjere održala je doc. dr. sc. s. Nela Veronika Gašpar, FDC, profesorice na Katedri dogmatske teologije, Teologija u Rijeci, Područni studij Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Istaknula je, kako su karizme nužne za “obnovu” i “veću izgradnju” same Crkve. No Lumen Gentium naglašava i to da one ne proizlaze iz hijerarhije nego su djelo Duha Svetoga. To znači da hijerarhija ne vlada karizmama nego je pozvana, kao i svi vjernici, primiti ih “sa zahvalnošću i s utjehom”. Koncil karizme opisuje kao “posebne darove” kojima Duh Sveti izgrađuje ne samo Crkvu nego i svijet. Time Koncil želi reći da se karizme trebaju shvaćali univerzalno, a ne samo eklezijalno. Naime, budući da je Crkva sakrament jedinstva ljudskoga roda i time univerzalno usmjerena, i karizme, upravo kao darovi za Crkvu i u njoj, ostvaruju to univerzalno poslanje same Crkve. Crkva, dakle, ne ostvaruje svoje poslanje samo hijerarhijom, sakramentima i ostalim redovnim službama nego i karizmama, istaknula je dr. Gašpar.

Drugog dana u subotu 15. rujna predavanje “Žene i javno svjedočenje vjere u Crkvi i hrvatskom društvu” održala je dr. sc. Tanja Baran, novinarka i predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”. Ona je kratko podsjetila na velike žene u povijesti čovječanstva, te u Svetom pismu. Kao primjere angažiranosti žena laikinja u životu župnih zajednica, iznijela je primjere dvanaest žena koje je predstavila u kolumni u Glasu Koncila. Također je predstavila i svoje osobno iskustvo. Na kraju je zaključila, da slijedom toga što su žene u svjetovnoj i crkvenoj javnosti manje prisutne od muškarca, logično je da zato imaju manje mogućnosti javnog svjedočenja vjere u društvu i Crkvi. Tu je u prvom redu djelatno svjedočenje.

No, kako suvremeni trendovi potenciraju javnu angažiranost žena, uz veću društvenu prisutnost žena otvorit će se brojne i razne mogućnosti svjedočenja vjere u društvu, i u politici, i u obrazovanju, kulturi, medijima, civilnom društvu, i vidjet ćemo koliko će žene iskoristiti tu priliku da svjedoče svoju vjeru u javnosti. A što se svjedočenja vjere i angažmana žena u Crkvi tiče, žene u svojim različitim okolnostima ipak mogu biti aktivne u Crkvi, rekla je na kraju dr. Baran.

U subotu, 15. rujna misu je predvodio predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, dubrovački biskup Mate Uzinić. U homiliji biskup Uzinić je istaknuo, kako se postavlja pitanje, od Drugog vatikanskog sabora, a evo nas na pragu Godine vjere kojom slavimo pedeset godina od početka tog događaja, je li, ako je to tako, uloga žene u Crkvi zapostavljena. Makar se na prvi pogled može učiniti da je tako, osobno mislim da nije. Do tog mišljenja nisam došao sam. Do tog mišljenja dovela me jedna izuzetna žena, svetica i naučiteljica Crkve, sv. Terezija od Djeteta Isusa razmišljajući na temelju Prve poslanice Korinćanima, rekao je biskup. Svi smo uz onu ulogu koju u Crkvi imamo i koju ne možemo vršiti bez ljubavi, pozvani biti ljubav u srcu Crkve, ali žene su po svojoj naravi koju obilježava srce za to obdarenije od nas muškaraca. I zato je među našim vjernicima puno više žena nego muškaraca. I zato su one neizmjerno važne u prenošenju vjere, ali čini mi se u suvremenom tempu života i puno izloženije od muškaraca, što se onda osobito loše odražava na ženska duhovna zvanja, ali i ulogu žene i majke u obitelji koja je do sada bila ključna u procesu prenošenja vjere, zaključio je biskup Uzinić.

Posljednja točka radnog dijela Redovničkih dana bio je okrugli stol s temom Uloga i važnost žene u prenošenju vjere na kojem su uz biskupa Uzinića, sudjelovale prof. dr. sc. s. Nela Gašpar, prof. Ljilja Vokić i mr. oec. Ksenija Abramović.

Redovničke dane prigodnom riječju i zahvalom zaključila je dopredsjednica HKVRPP s. Jasna Lučić, OSU. Zahvalivši se biskupima, predavačima i svima koji su pomogli i doprinijeli sestra Jasna se prisjetila lipanjskog susreta Stalnog vijeća HBK-a s provincijalnim i vrhovnim poglavaricama kada je kardinal Josip Bozanić zamolio prisutne redovnice da se vrate odgoju djevojčica, djevojaka i žena, njihovoj ulozi u Crkvi, obitelji i društvu. „Vi ste toliko toga primile. Pomozite djevojkama i ženama biti onima koje nose obitelj i Crkvu“.

Riječima pape Benedikta XVI: „Marijo, govori nam o Isusu, kako bi svježina naše vjere, blistala u našim očima, i ogrijala srce onih koji će nas sresti, onako kako je to bilo kada si ti pohodila Elizabetu“, sestra Jasna zaključila je Redovničke dane u Zagrebu.

Dane su moderirali fr. Anto Gavrić, OP i s. Vianeja Kustura, kći milosrđa.

Drugi dio XXVIII. redovničkih dana (Split)

Drugi dio XXVIII. redovničkih dana od petaka 21. do subote 22. rujna održan je u dominikanskom samostanu u Splitu na temu Uloga i važnost žene u prenošenju vjere. Program su moderirali dominikanski provincijal o. Anto Gavrić i fra Žarko Relota. Nazočilo je više od stotinu redovnica i redovnika. Jednako kao i u Zagrebu predavanja su održali dr. Stipe Jurič, OP; doc. dr. s. Nele Veronike Gašpar te dr. sc. Tanja Baran. Prvi dan je završio euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Barišić. Euharistijsko slavlje drugog dana predvodio je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić.

Skup je pozdravio predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić, OCD. Izrazio je radost zbog dobroga odaziva kako u Zagrebu tako i u Splitu što govori da unutar Crkve i redovništva postoji interes za teološkim promišljanjem nad izazovima vremena i iskrena želja da se na te izazove odgovori. Govoreći o temi Redovničkih dana, istaknuo je da se već na prvim stranicama Svetog pisma može iščitati koliko je važna žena u prenošenju objave. Ona je kao i muškarac slika Božja, kako kaže sveti pisac: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih”. Stoga je navještaj Božje stvarnosti i poruke nepotpun bez žene kao prenositeljice vjere. Premda sve do 1970. nije bilo proglašenih naučiteljica Crkve, bilo je žena koje su stoljećima naučavale i usmjeravale razvoj teologije (primjerice sv. Katarina Sienska, sv. Terezija Avilska i dr.), a sv. Terezija iz Lisieuxa je bitno utjecala na shvaćanje onoga što je u srcu navještaja vjere – sveopći poziv na svetost. “Danas ima sve više žena koje studiraju teološke znanosti i sukladno tome značajno pridonose razvoju suvremene teološke misli”, zaključio je predsjednik HKVRPP-a.

Prigodnu riječ uputio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Pozdravivši skup, istaknuo je važnost i aktualnost teme u vrijeme kada se sve više žena zalaže za svoja prava u Crkvi i u društvu, ali se i dalje osjeća da se njezino dostojanstvo ne štiti dovoljno. To se događa u društvima i kulturama gdje se govor o ženi svodi na govor o njezinoj fizičkoj ljepoti. Tu se ne uvažava dovoljno njezin genij ženstvenosti, intuicije, inteligencije srca i duha te njezina odgojna uloga i uloga u navještaju vjere. Stoga bi trebalo ići na izvore ženskih prava, Sveto pismo i Radosnu vijest Isusa Krista, istaknuo je nadbiskup Barišić, dodavši da bi se u tom svjetlu rabinova molitva: “Hvala ti, Bože, što nisam žensko”, mogla zamijeniti s onom: “Hvala ti, Bože, što sam žensko”. Podsjetio je na jedan tekst koji je papa Ivan Pavao II. 1995. godine uputio Konferenciji o ženi u Pekingu u kojemu Sveti Otac izriče zahvalnost ženi na mnogočemu, također i ženi redovnici koja se poput Blažene Djevice Marije i Isusa Krista poučljivo otvara ljubavi Božjoj te je svjedoči Crkvi i svijetu otvarajući time vidike dostojanstva i ulogu žene u Crkvi i društvu. U surječju nadolazeće Godine vjere nadbiskup je poželio svima da prođu kroz Gospodinova vrata vjere i da druge sa sobom povedu kroz njih.

Na okruglom stolu Uloga i važnost žene u prenošenju vjere u16 sati sudjelovali su biskup Mate Uzinić, doc. dr. sc. s. Nela Veronika Gašpar, FDC, prof. s. Mirjam Gadža, CFM, pedagoginja, Klasična gimnazija Ivana Pavla II., Zadar, dipl. ing. Jelica Pražen, ravnateljica Privatne srednje škole Marko Antun de Dominis u Splitu i prof. Ivana Petričić, Split. Moderatorica je bila dr. sc. Tanja Baran. Redovnički dani završili su molitvom Večernje.