Vijesti - Zadovoljština za svetogrđe: Mons. Puljić ponovno blagoslovio crkvu Rođenja sv. Ivana Krstitelja na R
Zadovoljština za svetogrđe: Mons. Puljić ponovno blagoslovio crkvu Rođenja sv. Ivana Krstitelja na R
Autor: ikaObjavljeno: 06. 11. 2020 - 20:38
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predslavio je u petak 6. studenoga euharistiju u crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja kod franjevaca na Relji u Zadru, koju je ponovno blagoslovio zbog svetogrđa provale u crkvu i krađe hostije iz svetohraništa.
Iz drevne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Zadru, u istoimenoj župi na Relji u petak 23. listopada u večernjim satima provalnik je iz svetohraništa ukrao veliku posvećenu hostiju u pozlaćenoj posudici, koja se stavlja u pokaznicu. Prema Zakoniku kanonskog prava, za takvo svetogrđe, koje predstavlja oskvrnuće Bogu posvećenoga prostora, treba učiniti zadovoljštinu.
Kao duhovna nadoknada za to svetogrđe, u petak 6. studenog od 9 do 18 sati u crkvi je bilo cjelodnevno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u kojem su sudjelovali brojni vjernici. Nakon klanjanja, nadbiskup Puljić predslavio je euharistiju te je ponovno blagoslovio tu nekadašnju župnu crkvu, gdje već šest stoljeća djeluju franjevci glagoljaši.
Prema odluci zadarskog nadbiskupa, crkva se nije smjela koristiti u danima od čina oskvrnuća, što je trajalo 14 dana, dok se nije proveo pokornički obred – euharistijsko klanjanje i misna žrtva tijekom koje je nadbiskup ponovno blagoslovio crkvu.
Na početku mise, nadbiskup Puljić izmolio je blagoslovnu molitvu te je blagoslovljenom vodom poškropio crkvu i narod. Puk je pjevao psalam U dom ćemo Gospodnji radosni ići, i na taj način izražavajući koliko taj dan smatra važnim za svoju župnu zajednicu. U podršci i molitvi župljanima i redovnicima pridružili su se i vjernici iz drugih gradskih župa.
Misu su suslavili župnik Relje fra Mirko Kralj, TOR, župni vikar fra Jurica Galić, fra Josip Vrdoljak i don Damir Šehić.
U propovijedi je nadbiskup Puljić govorio o značenju euharistije, jer je otuđenje posvećene hostije svetogrdna zloupotreba Kristovoga Tijela i posvećenosti Božjega hrama.
„Ima ljudi koji ne prihvaćaju Isusa Krista, koji ne shvaćaju zašto je Isus došao, koji preziru Isusovu poruku jer ne shvaćaju i ne prihvaćaju zašto se Isus utjelovio i postao jedan od nas. A pogotovo ne shvaćaju euharistiju koju mi slavimo i u što vjerujemo – vjerujemo u Isusovu stvarnu nazočnost među nama“, istaknuo je, rekavši da „Isus pod prilikama kruha i vina dolazi na oltar te će nas nahraniti svojim Tijelom. To je vjera od koje Crkva živi. Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Oni koji su učinili to svetogrđe, vjerojatno misle, ajmo i mi iskoristiti to što kršćani slave te su odnijeli Presveto, kako bi zloupotrijebili te svete tajne od kojih kršćani žive, koje Crkva slavi i od toga živi“, rekao je nadbiskup Puljić.
„Euharistija je čudo posvemašnje Božje prisutnosti među ljudima. Ona je produljeno Isusovo življenje na zemlji. U euharistiji Isus nastavlja živjeti među nama i stanovati u crkvama, kapelama i mjestima gdje se ljudi okupljaju, gdje Vječno svjetlo označava Isusovu prisutnost među nama. To je onaj isti Isus Krist, tako mi ispovijedamo i vjerujemo, koji je hodao prostorima Svete Zemlje, koji se rodio u Betlehemu, živio u Nazaretu i umro u Jeruzalemu. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji biti tu među nama; liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati naše grijehe. Gleda nas, poziva i sluša onim istim milim licem, kako je to bilo prije više od 2000 godina“, rekao je zadarski nadbiskup, dodavši kako su se vjernici „s tom sviješću i zahvalnošću okupili u crkvi slaviti svetu euharistijsku gozbu koja nam vraća u svijest tu živu vjeru i želi u nama probuditi ono što inače nosimo sa sobom, a to je svijest – Gospodin je među nama! Ne samo kada su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime, nego Isus je stvarno prisutan u sakramentima, a osobito u euharistiji koju nazivamo sakramentom nad sakramentima.“
U svjetlu pjevane pjesme Veselo braćo kliknimo čiji stih potiče „Budimo i mi zahvalni i vjerni Kristu svom“, nadbiskup je rekao da je „euharistija vrhunski izraz zahvalnosti. Riječ euharistein na grčkom znači zahvaljivati. Mi smo tim svetim slavljem, euharistijom, svetom misom, htjeli reći: Bože, hvala ti, ne samo na daru zemaljskoga života, nego na daru milosti kojom nas hraniš i pratiš, kojom želiš da mi budemo vjerni tebi. Neka primljeni blagoslov bude izraz naše zahvalnosti i naše želje ostati trajno u Isusovom društvu“, potaknuo je nadbiskup Puljić.
Na kraju mise, fra Mirko Kralj, župnik Relje, rekao je da su se cijeloga dana tijekom molitve zadovoljštine u klanjanju, „mnogi došli pokloniti prisutnosti Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Dobro je, makar i u ovakvim situacijama, da posvijestimo važnost euharistije u našem životu. Za naše tijelo potrebna je zdrava hrana, da bismo bili zdravi. Za naš duhovni život, za našu dušu, potrebna je duhovna hrana. A euharistija, sveta misa je najizvrsniji čin kojega čovjek može činiti ovdje na zemlji. Budimo toga svjesni. Ne samo u ovakvoj situaciji, nego i inače, u svakom trenutku svoga života“, potaknuo je fra Mirko, rekavši da je svaki dolazak na misu „posebna šansa da se što više, što bolje, približimo Bogu, da uđemo u duhovnu sferu, da nas to onda drži u našem životu, da bismo mogli biti potpuno zdravi. Neka to bude poruka i nama“.
Zahvalio je nadbiskupu Puljiću što je sa župljanima na Relji podijelio tu „situaciju koja je žalosna, ali je i šansa da što bolje i što dublje uđemo u misterij euharistije“.
Nakon mise, u izjavi za medije, nadbiskup Puljić je potvrdio da je obred ponovnog blagoslova crkve zbog takvog svetogrđa učinio prvi put tijekom svoga dugogodišnjeg biskupstva. „To je čin koji je neophodno učiniti kad se tako nešto dogodi. Kao što se moglo primijetiti, vjernici koji su bili nazočni u misi bili su potreseni, ali i radosni što smo mogli ponovno slaviti sveta otajstva tamo gdje je sveti prostor predviđen za to. Nažalost, to se nije dogodilo samo kod nas, to se događa diljem svijeta. Postoje ljudi koji vjeruju i ne vjeruju. Vjeruju u moć Presvete Euharistije, ali to zloupotrebljavaju u neke druge nečasne i desakralizirajuće svrhe. Stoga smo učinili čin zadovoljštine molitve i euharistijskoga slavlja.“
Oskvrnuće Gospodina u hostiji je svetogrdni čin, no istovremeno pokazuje da su ljudi koji to čine svjesni moći Isusa u posvećenoj hostiji, što je na suprotan, izopačen način također vrsta „priznanja“ prisutnosti Isusa u Euharistiji. „Razlika je u koncepciji. Mi vjerujemo u Isusovu moć koji nama gospodari, nama pomaže, nas hrani, za nas je tu. A oni vjeruju u Isusovu moć kojom oni mogu manipulirati s Isusom i zloupotrebljavati svetu hostiju i svete tajne u nečasne svrhe. To je ta vječna borba svjetla i tame, vječna borba Boga i njegovog protivnika, Đavla, vječna borba između dobra i zla. U tom kontekstu, mi smo potreseni time što se dogodilo, ali smo Bogu zahvalni da smo mogli ponovno taj sakralni prostor vratiti u njegove svete svrhe“, rekao je nadbiskup Puljić.
Župnik fra Mirko Kralj u razgovoru s novinarkom opisao je okolnosti svetogrđa koje se dogodilo. Fra Mirko je prvi primijetio da su vrata crkve bila provaljena, prošavši pokraj njih između 21:30 i 22 sata u petak 23. listopada. Fra Mirko pretpostavlja da se provala dogodila u večernjim satima, jer su njegova dva subrata prolazila toga dana prije njega pokraj vrata crkve i nije bilo ništa neuobičajeno.
„Primijetio sam, nešto čudno se dogodilo. Razbijeno, vrata malo gurnuta. Uđem unutra u crkvu, nisam htio ništa dirati, radi kasnije istrage. Onda smo otkrili da je uzet ključ s kojim je otvoren tabernakul, a iz tabernakula je samo otuđena velika hostija. Ništa drugo! Bilo je tamo i ciborija i kaleža, ali ništa drugo nije uzeto. Samo ih je zanimala hostija! Vjerojatno su to sotonisti ili netko tko je dobio zadatak da im to donese, nažalost. Vjerojatno je onda ta osoba u Zadru ili u našim krajevima, da čine ono što je za nas kršćane sablazan i svetogrđe. Ali, to je naša stvarnost“, ispričao je fra Mirko.
Zanimljivo je i da je provalnik našao ključ od svetohraništa, ili je već znao gdje se nalazi. „Izgleda da je taj tko je došao u crkvu imao dobre informacije. Par dana prije toga bilo je klanjanje u toj crkvi s mladima. Ali, taj koji je to učinio, učinio je to s namjerom. Uzeo je ključ, otvorio tabernakul, ništa nije razbio. I odnio je ključ od svetohraništa i hostiju. Promijenili smo bravu, nabavili smo novi ključ“, rekao je župnik Kralj.
Smatra da tako nešto mogu učiniti sotonisti. „Sotonisti služe crnu misu s posvećenom hostijom iz Katoličke Crkve. Onda rade orgije i svašta. Oni ‚vjeruju‘, ali negativno. Oni se žele osvetiti Isusu zbog toga što je Isus tu, prisutan, što je s nama na taj način. Oni ga žele opet mučiti. To su teške stvari. Ali, ne treba mržnja prema osobama koje to čine. Moramo moliti i za takve, da se obrate, da shvate da su na krivoj strani“, potaknuo je fra Mirko.
Provalom nije učinjena velika materijalna šteta, iznosi nekoliko stotina kuna, to je pozlaćena posudica u kojoj je bila velika hostija. Nije ništa razbijeno nego vrata crkve. Ali je velika duhovna šteta. „To je pitanje vrednovanja. Za nas je to što se dogodilo velika stvar“, rekao je fra Mirko.
Župnik Kralj zahvalio je vjernicima koji su u velikom broju sudjelovali u cjelodnevnom klanjanju kao dijelu prinosa zadovoljštine. „Ljudi su svjesni te veličine, što imamo u euharistiji. Kad se i nešto tako negativno dogodi, prigoda je da čovjek posvijesti što imamo. Često puta toga nismo ni svjesni. Provale u crkve, što se događa i drugdje u crkvama, to je naša stvarnost. S tim se moramo suočiti. To je borba između dobra i zla. Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. Takva vremena će doći i već su tu, kod nas. Ne treba se toga bojati. Neki kažu, to je kraj. Nije to kraj. Ne znamo kad će kraj. Kad su Isusa pitali kad će on ponovno doći, Isus je rekao da to nije dano znati ni anđelima na nebu, pa ni Sinu, jedino Ocu. Jer, tisuću godina u očima Božjim je kao jučerašnji dan koji je minuo. Ali mi koji smo kratko tu na zemlji, drugačije računamo“, rekao je fra Mirko.
Prije par mjeseci, i u franjevački samostan na Relji u 7:30 pokušala je provaliti psihički neuravnotežena osoba, s prijetećim sredstvom u rukama. „Ovisnik, pokušao je ući u samostan, no on je otkriven. Pozvonio je na vrata, imao je nešto u ruci, ne znam je li nož ili pištolj, otkrili su ga. To jutro nije bio samo kod nas, nego na nekoliko mjesta. Je li on bio svjestan toga ili je to bilo da uđe bilo gdje, da bi dobio neka materijalna sredstva, teško je reći. Ali, prestraši te. Jedno vrijeme nam je u samostanu bilo, tko god ti pozvoni na vrata, streseš se. Ne znaš što je i kako. Nije ugodno znati da netko obilazi oko crkve sa zlim namjerama. Ja volim šetati ispred crkve, ali kad se tako nešto dogodi, neugodno ti je. Nesigurna su vremena. Moramo živjeti s tim, zazvati na sebe Božju pomoć i idemo dalje“, fra Mirko koji je na Relji župnik četiri godine.
Dok nije bilo pandemije, svaki dan u toj staroj župnoj crkvi župljani su se okupljali na misi, a nedjeljom se slave mise u novoj župnoj crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja. S pojavom pandemije, liturgijski obredi nisu bili slavljeni u staroj župnoj crkvi, da ljudi zbog mjera mogu održavati veću udaljenost u novoj prostranoj crkvi.
„To je vrijedna crkva i njen sadašnji izgled je puno manji od onoga kako je nekad ta crkva izgledala. Bila je 20 m široka i 40 m dugačka. Crkva je u vrijeme dolaska Turaka srušena, da se Turci tu ne bi zadržavali. Fratri koji su tu bili, tada su otišli na gradski poluotok gdje su dobili drugu crkvu te su i sada franjevci glagoljaši u crkvi sv. Mihovila u središtu grada na zadarskom poluotoku. Kad je prošla turska najezda, franjevci su se opet vratili na Relju i pomalo su obnavljali crkvu Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Ta je crkva i povijesna vrijednost i znamenitost i ljudi rado u nju dolaze“, rekao je fra Mirko.
Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja utemeljena je 1953. Tu duhovno plodnu, dinamičnu župnu zajednicu, jednu od najvećih u Zadru, pastoralno vode franjevci trećoredci, glagoljaši. Tu se nalazi matična kuća zadarskih franjevaca trećoredaca. Ta župa baštini veliko crkveno, redovničko i povijesno blago jer je upravo na tom mjestu župe na Relji jezgra i matica cijele Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša posvećena sv. Jeronimu. Trećoredci su tu 1439. podigli svoj prvi samostan u Hrvatskoj, sv. Ivana Krstitelja. U povijesti je bio više puta rušen i obnavljan, a u sadašnjem obliku izgrađen je 1985. Mala Gospa je župna suzaštitnica i prije utemeljenja Župe sv. Ivana bila je glavni župni blagdan.
Pokraj nove župne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja (posvećene 1982.), nalazi se ta stara župna crkva podignuta na ostacima crkve sv. Ivana koja se spominje 1312., na temeljima ranokršćanske trobrodne bazilike. Njeni temelji i kameni ulomci rubova potvrđuju da je bila u liturgijskoj funkciji do romaničkoga vremena. Na mjestu svetišta i apside bazilike u 14. st. zadarska obitelj Grisogono kao zadužbinu podigla je novu crkvu, naslijedivši titular sv. Ivana Krstitelja.
Pokraj te crkve živjeli su eremiti, fratri Trećega reda sv. Franje, koji su imali ubožnicu za bolesne i svratište za putnike. Taj je predio u doba eremita bio izvan naselja te se samostan zvao Sv. Ivan izvan Zadra i crkva sv. Ivana ispred Grada. Izgrađeni su na prostoru antičke nekropole, staroga gradskog groblja, što potvrđuju brojni arheološki nalazi, tisuće urni. Prema predaji, na tom je groblju bilo pokopano i tijelo sv. Šimuna koje je kao relikvija brodom putovalo iz Palestine u Veneciju, a zbog oluje se zaustavilo u Zadru.
Zbog turske najezde, gradske vlasti bile su naredile rušenje svih objekata, pa je 1536. bio srušen i samostan sv. Ivana, a crkva je bila dosta oštećena. U kasnijim stoljećima, stara župna crkva je do 19. st. tri puta produžavana, a 1996. je obnovljena. Tada se vidljivim učinio njen izvorni kameni pod, mozaik svetišta te je obnovljeno svetište u izvornoj polukružnoj apsidi. U župi djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga.
U kontekstu događaja na Relji, napominjemo da je nedavno (u noći s četvrtka na petak, s 14. na 15. listopada) u Zadarskoj nadbiskupiji provaljeno u još tri župne crkve (Ploče, Dračevac Zadarski i Bibinje) gdje su otuđeni milodari, kao i u Samostan Svete obitelji i u dječji vrtić u Bibinjama koji vode karmelićanke Božanskog Srca Isusova, gdje su bile ispremještane stvari, vjerojatno u potrazi za novcem, ali ništa nije odneseno.
Također, prije četiri mjeseca, (u noći s nedjelje na ponedjeljak, s 26. na 27. srpnja) iz župne crkve Gospe Loretske u zadarskom predjelu Arbanasi ukradene su dvije pozlaćene krune sa zavjetnog kipa Gospe Loretske s Djetetom Isusom. Provalnici su tada razvalili vrata, ušli kroz sakristiju te otuđili novac i dvije krune, kao i zlatne naušnice s Gospinog kipa koje su bile osobito fine starinske filigranske izrade. Arbanaški župnik don Petar Belina 26. rujna blagoslovio je nove dvije krune. Više od svoje financijske vrijednosti, krune i naušnice imale su tradicijsku i vjersku vrijednost, jer su izraz pobožnih zavjeta, molitvi i zahvale župljana u Arbanasima koji stoljećima štuju Gospu Loretsku.
Upitan za komentar tih događaja, nadbiskup Puljić je rekao: „Nažalost, mi smo svjesni svega toga i žao nam je jer i to daje određenu nesigurnost ljudima, osobito svećenicima i onima koji su zaduženi za čuvanje sakralnih objekata i svetih tajni. Moramo se s time hrvati, boriti, moliti i biti oprezni u pogledu svega što se oko nas događa.“
Pohvalivši pobožnost brojnoga puka koji svjedoči svijest o živoj prisutnosti Isusa u Oltarskom Sakramentu upitao je: „Što bismo mi bez Isusa? Isus treba nas da možemo biti svjedoci njegovog Evanđelja, njegove Radosne vijesti na ovoj zemlji. Ali, mi osobito trebamo njega, kako bismo mogli ustrajati i biti na visini zadataka koje nam je Gospodin dodijelio po sakramentu krsta i ostalih sakramenata“, poručio je zadarski nadbiskup Puljić.
27. veljače – 1. ožujka 2025.
Kuća Betanija (Kaciol 38, Veli Lošinj)
Tema: Zapreke za rast u cjelovitoj ljubavi
Voditelji: Stjepan Baloban i Sanda Smoljo Dobrovoljski
Prijave do: 27. siječnja 2025.
1. ožujka 2025.
DV Sv. Male Terezije (Vrhovec 29, Zagreb)
Tema: Molitva koja mijenja
Prijave do: 1. veljače 2025.
7. - 9. ožujka 2025.
Duhovni centar Biskup fra Paškal Buconjić (Potoci 1, Mostar, BiH)
Tema: Oprost – milost i zadatak Svete godine
Voditelj: s. Dominika Anić SSFCR
Prijave do: 7. veljače 2025.
14. – 16. ožujka 2025.
Duhovno-obrazovni centar Marijin Dvor (Lužnički odvojak 3, Lužnica)
Tema: Liturgija i askeza: rast u duhovnosti posvećene osobe
Voditelj: o. Damjan Kružičević OSB
Prijave do: 14. veljače 2025.
29. ožujka – 5. travnja 2025. (Pastoralni centar sv. Vinka Paulskog, Novigrad na Dobri 17, Duga Resa)
Voditelj: p. Mirko Nikolić SJ
Prijave do: 28. veljače 2025.
9. – 11. svibnja 2025.
(Franjevački samostan, Košljun)
Tema: Oprost – milost i zadatak Svete godine
Voditelj: s. Krista Mijatović SCSC
Prijave do: 9. travnja 2025.
16. – 18. svibnja 2025.
(Kuća molitve - Masna Luka, Park Blidinje, BiH)
Tema: Oprost – milost i zadatak Svete godine
Voditelj: o. Mirko Nikolić SJ
Prijave do: 16. travnja 2025.
30. svibnja - 1. lipnja 2025.
Duhovni centar Biskup fra Paškal Buconjić (Potoci 1, Mostar, BiH)
Tema: Oprost – milost i zadatak Svete godine
Voditelj: s. Dominika Anić SSFCR
Prijave do: 30. travnja 2025.
14. srpnja - 14. kolovoza 2025.
Duhovno-obrazovni centar Marijin Dvor (Lužnički odvojak 3, Lužnica)
Voditelj: p. Mirko NIkolić SJ
Split, 19. - 20. rujna 2025.
Dubrovnik, 20. rujna 2025.
Zagreb, 26. - 27. rujna 2025. (Granešina 3)
Rijeka
Đakovo, 27. rujna 2025.