Vijesti - Zahvalno slavlje Družbe Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu

Sestre Družbe Presvetoga Srca Isusova s kućom maticom u Rijeci proslavile su na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, na Lašćinskoj cesti u Zagrebu 50. obljetnicu otvorenja svog samostana posvećenog Uzvišenju sv. Križa.

Vrhovna predstojnica s. Dobroslava Mlakić tom je prigodom istaknula: „Ovo je mala obljetnica, ali ako se prisjetimo koliko su sestre ovdje primile i koliko su dobra učinile, onda doista trebamo Bogu zahvaliti i moliti za sve njih, žive i preminule, koje su ovdje živjele, za svećenike i duhovnike koji su u ovoj kapeli zajedno s njima slavili misu, sakramente, klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, meditirali i molili te dobročinitelje ovoga samostana... Družba je dugo vremena željela otvoriti jedan samostan u Zagrebu isključivo radi školske izobrazbe i redovničke formacije mladih članica, da bi mogle plodonosnije djelovati na slavu Božju i za dobro Družbe, Crkve i svijeta... Mi smo tada posjedovale samostan na Jordanovcu, ali bio je u vrlo trošnom stanju i, nažalost, prema urbanističkom planu grada Zagreba najavljeno je i provedeno njegovo rušenje. Uz staru kućicu sestre su bile u posjedu većeg voćnjaka i vrta koji su oduzeti uz minimalističku naknadu. No, s druge strane, Družba nije imala financijskih izvora za školovanje svojih članica, a živjelo se tada veoma siromašno, ponekad i oskudno. Stoga su sestre morale, kao i naši gastarbajteri, poći raditi u inozemstvo. Božjom providnošću te vlastitim radom i žrtvama svojih sestara, uspjele su 1967. g. kupiti dvokatnu obiteljsku kuću u izgradnji od Paule Hep u Zagrebu na Lašćini, na području župe Bezgrešnog Srca Marijina, kojom upravljaju oci isusovci. Ugovor o kupnji potpisan je 25. srpnja 1967. godine. Prve sestre predstojnica Alfonzina Horvat, kuharica s. Auzilija Lulić i studentice s. Robertina Medven, s. Valentina Marinović i s. Lucijana Čović nastanile su se u ovom samostanu 2. kolovoza 1968. 

Građevinska dozvola za kapelu u doba komunističkog režima nije prošla te su sestre došle na ideju izgradnje kapele s garažnim vratima. Međutim, i crkvena dozvola čekala se dugo. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu izdao je dozvolu 7. travnja 1970. Budući da ništa nije išlo bez poteškoća, a sestre su iz inozemstva donijele križ koji još i danas dominira u kapelici, zaključeno je da kapela bude posvećena Uzvišenju sv. Križa. Križ i žrtva utkani su i u karizmu naše Majke utemeljiteljice Krucifikse Kozulić i u karizmu Družbe. Samostan i kapelu blagoslovio je riječko-senjski nadbiskup koadjutor Josip Pavlišić u nazočnosti isusovaca o. Stjepana Katulića, župnika župe na Jordanovcu, i o. Ivana Fučeka, rektora isusovačkog kolegija na Jordanovcu".

Euharistijsko zahvalno zlatno slavlje predvodio je o. Petar Klarić, župni vikar u župi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu, u koncelebraciji s desetak isusovaca koji su tijekom prošlih pedeset godina dolazili dobrovoljno misiti, među kojima se s velikom zahvalnošću sestre sjećaju pokojnog o. Predraga Belića koji je svako jutro u 6 sati od 1970. do 1995. slavio misu. Održao je svakodnevno petminutnu homiliju ali uvijek pripremljenu i napisanu, više mjesečnih duhovnih obnova iz kršćanske patrologije, obogaćivao je sestre marijanskom i ekumenskom duhovnošću te je, kao raspjevani redovnik i liturgičar, zanosno s njima pjevao. 

„Danas je uistinu velik dan, Dan križa, dan u kojem vi, drage sestre Srca najboljega, možete ponosno reći kako punih pedeset godina nosite radosno svoj križ ovdje na Lašćini", istaknuo je u propovijedi o. Klarić. Izrazio je uvjerenje da nema dobroga srca bez dobroga križa i pozvao: „Uzdignimo stoga, svoje srce danas prema križu najvećemu i pokajmo se za sve one dane u kojima ga možda, nismo htjeli, ili nam je bio pretežak ili smo ga željeli prebaciti na tuđa leđa, pobjeći od njega." Križ, znak koji je u početku bio prokletstvo, sablazan, ludost postao je znakom spasenja. U jednom trenutku naše povijesti, Sin Boga živoga dolazi na svijet. Napušta svoju uzvišenost do koje čovjek ne može doprijeti i sam postaje čovjek, da bi u poniznosti i poslušnosti prihvatio križ, na njemu bio uzdignut i u svom čovještvu pobijedio grijeh i smrt. Tako se ponovno vratio u svoju uzvišenost i čovjeku otvorio vrata koja su mu od prvoga pada bila zatvorena, rekao je propovjednik. Prvo drvo sa svojim zamamnim plodom odvelo je čovjeka u odvojenost od Boga, u smrt. Plod drugoga drveta vratio je čovjeku život, prijateljstvo s Bogom. Što je prvi Adam uništio, novi Adam je obnovio. Na križu je pobijeđen grijeh. 

Lako možemo čuti kako se govori o prenaglašenosti križa, jer smo mi vjernici zbog toga tužni, smrknutih lica idemo ovim svijetom umjesto da širimo uskrsnu radost, iz svojih crkava izlazimo pognutih glava pritisnuti teretom križa. Izuzmemo li iz našega života važnost križa, u prvom redu Kristova križa, a onda i križeva svakoga od nas, oduzeli smo si sredstvo po kojem nam je ostvareno spasenje, upozorio je o. Klarić. „Drage sestre Srca, ne bilo kakvoga nego Isusova, današnja svetkovina i vaša obljetnica nam svjedoče da je ljubav uvijek jača od mržnje, da je hrabrost jača od straha, da je dobro jače od zla. Svjedoče nam da je vaša poslušnost i poniznost nadjačala neposluh i oholost. I to upravo ovdje na Lašćini, i to već punih 50 godina", zaključio je o. Klarić.

Na kraju mise sudionike slavlja pozdravio je o. dr. Marko Matić, koji nakon o. Belića dolazi slaviti misu srijedom navečer, srdačno sestrama čestitajući obljetnicu. Na kraju su sestre izvele prigodni program, a poglavarica samostana s. Rozalija Težak svima je zahvalila za sudjelovanje, kako sada tako i tijekom pedesetogodišnje povijesti te zajednice te ih pozvala na zajedničko druženje i okrepu.