Vijesti - Započeo generalni kapitul sestara franjevaka od Bezgrješne

U kući matici sestara franjevaka od Bezgrješne u Šibeniku započeo je 22. lipnja Generalni kapitul pod geslom „Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi“. Generalni kapitul okuplja na zajedničko promišljanje o životu i djelovanju Družbe sestara iz vrhovnog vijeća, kućne predstojnice i izabrane sestre kapitularke.

Euharistijskim slavljem koje je predvodio šibenski biskup mons. Ante Ivas u koncelebraciji sa svojim tajnikom don Rokom Glasnovićem započeo je rad kapitula. U svojoj homiliji o. biskup je izrazio zahvalnost na svjedočkom načinu života sestara: „Zahvaljujem i danas Bogu za vas, drage naše sestre franjevke, jer ste bile  (i jer ste i danas) ovom gradu, slijedeći duhovnost sv. oca Franje, ustrajno, nenametljivo, istinito i nadasve uvjerljivo svjedočile da životom i nadasve djelima služenja „nasljedujete Krista“ i ništa više, jer više nema i ne može biti. Iz tog „nasljedovanja Krista“  sestre su ulazile u svijet, među ljude, da budu blizu ljudima u njihovim životima, oskudicama, mukama i problemima materijalnim i duhovnim, u njihovim tjeskobama da im na taj način svojim životom naviještaju i svjedoče mogućnost sasvim drugačijeg svijeta i života. Kako je moguće biti bogat i sretan i u materijalnom siromaštvu. Da je dar ljudskog života najveći Božji dar „vredniji od jela i odijela“. Da se Bog brine za ljude  više nego za „ptice nebeske i ljiljane poljske“. I da zato ne treba biti tako zabrinut. Tri put Isus danas u evanđelju ponavlja taj poziv: „Ne budite toliko zabrinuti!“. Isus je znao, a sestre su to povjerovale, da je ta prevelika zabrinutost za zemaljsko, za prolazno često puta velika prepreka za ono nebesko i vječno što je Bog stvoritelj darovao čovjeku kao temelj njegova dostojanstva i identiteta. Čini se da je upravo ta vjernička „nezabrinutost“ koje su sestre živjele i svjedočile svojim životom bila najsnažnija evangelizacija mnoštva ljudi koje su k njima navraćali u samostan, tražili pomoć i usluge, savjet i utjehu, ili onima kojima su sestre odlazile, susretale se s njima u njihovim obiteljima, po selima, u gradu, u kućama i poljima, gdje su rado zalazile… Povijest ove Družbe svjedoči da su mnoge sestre upravo zbog te svoje iskrene evanđeoske skromnosti, Franjine jednostavnosti i blizine ljudima u njihovim tjeskobama i mukama bile poštovane i prihvaćane. Sestre franjevke su bile vjerodostojne u svom vjerničkom evanđeoskom življenju pa su stoga bile i vjerodostojne navjestiteljice Kristova evanđelja. To svjedočanstvo „malih sestara iz Varoša“ duboko je ugrađeno u  vjerničku memoriju  puka ove biskupije. Hvala Bogu za vas. I hvala vama drage sestre! Mogu i ja reći sa svetim Ocem papom Franjom: Sestre (sestre franjevke) su bile jedno jasno „svjetlo  na putu Crkve“ šibenske! Želim i danas na ovoj svetoj Misi, zajedno s vama moliti da tako bude i dalje s Božjom pomoću, zagovorom sv. Franje, službenice Božje majke Klare, svih svetih sestra i na poseban način pod zaštitom ove Gospe koja od početka brižno i majčinski prati ovu Družbu.