Vijesti - Završetak Godine posvećenog života u Požeškoj biskupiji

Slavlje završetka Godine posvećenog života za Požešku biskupiju održano je u nedjelju 31. siječnja u Požegi. Bilo je to ujedno hodočašće redovnica i redovnika u katedralu prigodom Izvanrednog jubileja milosrđa. Pod vodstvom njihova povjerenika fra Milana Krište najprije su se okupili u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma, gdje im je s. Valerija Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala izlaganje o aktualnosti zavjeta danas. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje s prigodom za osobnu ispovijed u crkvi Sv. Lovre. Središnji dio slavlja bila je misa koju je u katedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.

Redovnici i drugi svećenici te redovnice u procesiji na čelu s biskupom prošli su kroz katedralna Sveta vrata. Na početku slavlja biskup je pozdravio okupljene Bogu posvećene osobe te sve nazočne, rekavši da je znakovito da su "večeras ulazeći u katedralu prošli kroz Sveta vrata na kraju Godine posvećenog života, koja završava na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, kako bi se po jubilejskom oprostu uključili u duhovni dinamizam Godine milosrđa". Pozvao ih je da zahvale Bogu za dobro koje su primili tijekom Godine posvećenog života i mole za vjernost svetim zavjetima. 

U homiliji biskup je podsjetio na svrhu i smisao Godine posvećenog života, kako ju je zamislio papa Franjo: sa zahvalnošću se sjetiti prošlosti, sa strašću živjeti sadašnjost, u nadi prihvatiti budućnost. Na temelju nedjeljnih liturgijskih čitanja osvrnuo se na sve tri zadane dimenzije. Rekao je da redovito svoju prošlost opisujemo iznošenjem određenih datuma i događaja. Međutim, prorok Jeremija u prvom čitanju svjedoči kako se vjernički stoji pred vlastitom prošlošću. On tumači da ga je Bog poznavao prije nego li se rodio, dok je još bio u majčinu krilu, posvetio ga za proroka. Biskup je istaknuo da je svaki od nazočnih vjernika, napose redovnika i redovnica djelo Božjeg nauma, svatko na svoj način pozvan izvršiti njegovo poslanje, redovnici iz bližega slijediti Isusa Krista, ostvarujući tri evanđeoska savjeta. Upozorio je na mogućnost "da se u nama pojave sumnje ili otpori prema Božjem naumu, izloženi smo napasti prilagodbe svijetu oko nas, koji je ranjen zlom, označen grijehom". Rekao je da je Godina posvećenog života "bila prigoda provjeriti jesmo li iznevjerili Božje nade ili im ostali vjerni u zahvalnosti što nas je pozvao". "Zahvalimo večeras Bogu što nas je baš tako smislio i pozvao, što je nakanio s nama u našoj hrvatskoj zemlji izgraditi svoj božanski naum, zahvalimo za vjernost koju smo mu očitovali i zamolimo oproštenje za slabosti", pozvao je biskup. 

Govoreći o sadašnjosti koju po papi Franji treba živjeti sa strašću ustvrdio je: "Redovništvo nije nasljedovanje Isusa Krista u polovičnosti, nego u posvemašnjosti dara". Rekao je da postoje različite redovničke karizme, ali sve njih povezuje i nadvisuje najveća karizma – ljubav, o kojoj u drugom čitanju govori sv. Pavao, pišući Korinćanima. Spomenuo je da su mudri ljudi u antičkoj Grčkoj, razmišljajući o ljubavi govorili o erosu. Eros je čežnja za drugim, želja posjedovati drugu osobu, koja po sebi nije kriva, ali se vrlo lako može pretvoriti u sebičnost, upozorio je biskup. Istaknuo je da je Isus živio ljubav kao agape, a ona nije želja za posjedovanjem drugoga, nego darivanje sebe za njega. Ako redovnici i redovnice koji su se odrekli ljubavi u dimenziji erosa ne bi živjeli ljubav u smislu agape, oni bi u svom beženstvu bili prazniji od mnogih drugih ljudi, ustvrdio je biskup. Istaknuo je presudnu važnost da Bogu posvećene osobe neprestano nastoje živjeti strastvenu, posvemašnju darovanost sebe Bogu i bratu čovjeku u karizmi vlastitoga reda, nasljedujući Isusa Krista koji je u siromaštvu, poslušnosti i čistoći bio dar za nas, do kraja, do u smrt. Biskup se obratio i nazočnim mladim bračnim parovima s djecom te im je rekao da iz svog iskustva dobro znaju kako brak nije moguće svesti na eros, na posjedovanja drugoga, jer će im tako njihovo zajedništvo brzo postati tanko i prazno. Nego je potrebno eros povezati s agape, s uzajamnom darovanošću po kojoj bračni život postaje čvrst, trajan i ispunjen. Pozvao je redovnike i redovnice da provjere je li ta najveća karizma doista prisutna u njihovu osobnom životu i u životu njihovih redovničkih zajednicâ, i žive li jedni za druge, a svi zajedno za ono poslanje koje im je povjereno po karizmi njihovih utemeljitelja. 

Biskup je govorio i o trećoj dimenziji Godine posvećenog života koju je naznačio papa Franjo: prihvatiti budućnost s nadom. Istaknuo je da je naš ljudski život veliki Božji projekt i čim to ustvrdimo svjedočimo da nismo dovršeni, nego bića koja se postupno ostvaruju u hodu prema svojoj konačnosti. Svjesni toga, ni u jednom trenutku svoga života ne možemo reći da smo bili dovoljno ljudi, niti da smo bili dovoljno redovnici, da smo savršeni. Jesam čovjek i redovnik, ali još ne potpuno. Prihvatiti sebe kao biće budućnosti u nadi znači posvjedočiti da smo stvoreni za konačnu Božju stvarnost za kojom i ne znajući čeznemo, za Kraljevstvo nebesko o kojem je govorio Isusu i omogućio njegovo ostvarenje svojom mukom i smrću. Biskup je nazočnim redovnicima i redovnicama rekao da oni kroz svoja tri redovnička zavjeta – siromaštva, čistoće i poslušnosti – svjedoče sebi i drugima kako nisu stvoreni za ovaj svijet, nego za Kraljevstvo nebesko, i da su svojim životom znak te Božje budućnosti. Potaknuo ih je da obnovljeni u svim trima spomenutim dimenzijama svoga redovništva, nastoje živjeti Izvanredni jubilej milosrđa te budu trajno bogatstvo požeške mjesne Crkve. 

Nakon homilije redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete. Na kraju misnog slavlja biskup im je čestitao Dan posvećenog života i pozvao ih da pjevajući himan Tebe Boga hvalimo zahvale Bogu za dar redovništva i svega onoga što su primili u Godini posvećenog života. Potom su svi sišli u katedralnu kriptu gdje su u kapeli Sv. Ivana Pavla II., pape Božjeg milosrđa, pred relikvijom njegove krvi zajednički izmolili molitvu na nakanu pape Franje i tako ispunili posljednji od uvjeta za dobivanje jubilejskog oprosta.