Vijesti - “Život i djelo službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić i Družba sestara Presvetog Srca Isusova”

"Život i djelo službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić i Družba sestara Presvetog Srca Isusova" naziv je programa i izložbe predstavljenog u srijedu 13. kolovoza u Atriju hotela Kaštel u Crikvenici. Središnje predavanje o povijesnom razvoju Družbe i djelovanju utemeljiteljice Družbe održala je postulatorica kauze s. Dobroslava Mlakić.

Javnosti je manje poznata uloga koju grad Crikvenica ima u povijesti Družbe te je s. Dobroslava okupljene upoznala s pojedinostima iz života buduće blaženice i osnivanjem Družbe u tome primorskom gradu.

"Prve su sestre stigle 1920. godine, a od 1927. u Crikvenici su našle trajno boravište. One su se u ovom gradu morale ne samo izboriti za osamostaljenje, nego i svoj nacionalni i redovnički identitet."

Naime, Prvi svjetski rat usporio je razvoj Družbe, a u vrijeme D' Annuncijeve okupacije Rijeke 1919. sestre Hrvatice morale su 15. svibnja 1920. napustiti Rijeku i prebjeći u Crikvenicu, koja je tada bila na području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te na otok Krk, rekla je s. Dobroslava. Rijeka je u to vrijeme Rimskim sporazumom 1924. pripojena Italiji i sestrama je bilo onemogućeno vratiti se u Rijeku kako zbog društvenih, tako i crkvenih prilika s talijanske strane.

U takvim prilikama i borbi za opstanak s posljedicama izbjeglištva, nesigurnosti i siromaštva najveći podupiratelji bili su im crikvenički župnik mons. Antun Rigoni i književnik Vladimir Nazor. Nazor će postati veliki dobročinitelj i prijatelj sestrama, a Rigoni je sam sebe nazvao "duhovnim starateljem sestara", rekla je postulatorica. "Providonosno je bilo to što je Vladimir Nazor 1920. godine imenovan ravnateljem dječjeg Ladislavova Doma u Crikvenici u samostanskom zdanju pavlina. U dosluhu sa župnikom Rigonijem prihvatio je i zaposlio nekoliko izbjeglih sestara iz Rijeke, a druge su otišle u Risiku."

Međutim, naišle su na poteškoće u tom svom radu jer je iz Uprave za socijalnu skrb iz Zagreba stigla odredba da ih se zamijeni sa zagrebačkim milosrdnicama.

"Tada su se opet Nazor i Rigoni zauzeli za njih, ali sestre su morale privremeno napustiti Crikvenicu i otići u bolnicu Sestara milosrdnica u Zagreb gdje ih je redovito posjećivao Nazor koji je kasnije isposlovao njihov povratak u Crikvenicu", rekla je s. Dobroslava. Dodala je kako je cijelo vrijeme Nazor pomagao sirotištu koje su vodile u Risiki.

Godine 1927. sestre su uz podršku mons. Rigonija kupile kuću u Crikvenici i iste godine otvorile sirotište i zabavište te domaćinsku školu. Budući da zbog političkih prilika nisu mogle nastaviti suradnju sa svojom središnjicom u Rijeci, godine 1934. senjski ordinarij ponovno ih je crkveno priznao, što je bilo jedino moguće rješenje koje nije diralo niti mijenjalo karizmatsko utemeljenje Družbe.

Crikvenica je, dodaje s. Dobroslava, do 1971. bila središte i kuća formacije generacija mladih sestara i dugo će biti poznata pod nazivom "crikveničke sestre". "U vrijeme II. svjetskog rata sestrama je u sirotište u Crikvenici stigao i kardinal Alojzije Stepinac koji im je upućivao djecu iz sabirnih logora, među kojima je bilo i židovske djece, a crikvenički Židovi to su potvrdili i pismenom zahvalom i materijalnom potporom sirotištu, kako stoji u dokumentaciji Družbe."

U doba komunističke vlasti sestre se opet bore za opstanak i preuzimaju rad u crkvenim ustanovama, dok su na šezdesetak župa vodile domaćinstva, katehizirale djecu i vodile crkveno pjevanje u Senjsko-modruškoj i Porečko-pulskoj biskupiji, a od 1969. i Riječko-senjskoj u koju spada i Crikvenica.

U tijeku Domovinskog rata vrata samostana otvorile su izbjeglicama i prognanicima, a brojnim djevojčicama omogućile osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. "Družba danas ima 111 sestara koje nastoje slijediti karizmu svoje utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozulić i djeluju u šest hrvatskih biskupija i u Italiji", zaključila je s. Dobroslava.

Dio te povijesti predstavljen je na izložbi čiju su koncepciju panoa osmislili s. Dobroslava i s. Lidija Turić, a dizajn izradio riječki umjetnik Branko Lenić. Četiri panoa slijede kronološki život i djelo utemeljiteljice Družbe, peti predstavlja povijesni razvoj Družbe Presvetog Srca Isusova, šesti otkriva pojedinosti o dolasku sestara u Crikvenicu, a sedmi predstavlja djelovanje sestara poslije II. svjetskog rata. Na osmom se mogu vidjeti detalji o djelovanju sestara u inozemstvu i slobodnoj Hrvatskoj, dok je posljednji uvid u formaciju mladih generacija Družbe koja su nada i budućnost Crkve i našeg naroda, istaknula je postulatorica.

Izložba je znak zahvale za dobrotu i ljubav koju Crikveničanima upućuju sestre, rekla je vrhovna glavarica Družbe s. Nives Stubičar, govoreći o važnosti podrške koju su sestre dobile od Crikveničana u teškim povijesnim trenucima. Njoj i sestrama zahvalio je mons. Dinko Popović, dok je program animirao zbor crikveničke župe Uznesenja Djevice Marije. (ika)