Vijesti - Zlatni jubileji i obnova redovničkih zavjeta kćeri Milosrđa

U Blatu na otoku Korčuli na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza, pet kćeri Milosrđa TSR sv. Franje proslavile su zlatni redovnički jubilej, a pet sestara obnovilo je privremene zavjete. Uime sestara koje su slavile 50. obljetnicu (s. M. Silvana Milan, s. M. Leonila Fistrić, s. M. Bogdana Perić i s. M. Edita Zeko) riječ zahvale izrekla je s. M. Silvana.

Potom je provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić svim svečaricama izrekla svoju radost, zahvalnost i molitvu za njihovo posvećenje Gospodinu. Nakon toga sestre su se, pjevajući, uputile u procesiji prema svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković gdje je euharistijsko slavlje predvodio isusovac dr. Mihaly Szentmartoni. U koncelebraciji su bili svećenici: fra Šimun Romić, don Božo Baničević, don Stipe Kordić i o. Zlatko Žuvela. U propovijedi o. Mihály osvrnuo se na blagdan Preobraženja, tj. kako se evanđeoski prizor može shvatiti kao temeljni model kršćanskog bića, a još više, kao osnovni model redovničkog poziva. 

O. Mihaly u propovijedi je iznio pet putokaza za kršćanski i redovnički život. Tumačeći prvi putokaz: I nas je pozvao Isus, kao ona tri izabrana učenika, o. Mihaly pojasnio je da „biti redovnica nije samo naša odluka, već je to naš odgovor na Božji poziv. To ima posljedica. Ponekad osjećamo da je izvrsna stvar biti Bogu posvećena osoba. Međutim, pripadnost Isusu ima i svoju cijenu. Ponekad naše zvanje prate i poteškoće. Diskriminiraju nas, ismijavaju nas, drže nas zaostalima. Biti redovnica ne znači samo razumsko prihvaćanje kršćanskih istina, već i povjerenje i ljubav prema Isusu". 

Govoreći o drugom putokazu: Isus je svoje učenike odveo na visoku goru, o. Mihaly je istaknuo. „Redovnički život stvarno nalikuje na visoku planinu. Isus nas poziva na uzvišene ideale: ljubav prema neprijatelju, bezuvjetno praštanje, velikodušnost, vjernost. Neka nas ne smeta ako nam se ljudi zbog naše vjere i naših uvjerenja rugaju: onaj tko ne vjeruje u Isusa Krista, ionako neće razumjeti zašto se ponašamo ovako ili onako. Mnogi nisu razumjeli svetog Franju Asiškog, koji se odrekavši svega postao Kristov siromah, svetu Majku Tereziju iz Kalkute, koja je prihvatila sudbinu najsiromašnijih, blaženu Majku Mariju Propetog Isusa Petković koja je napustila blagostanje da može služiti siročadi". 

Pojašnjavajući treći putokaz: Isus je svoje učenike odveo na brdo zato, da budu s njime, rekao je: „Biti s Isusom, to je bit našeg redovništva. U središtu naše vjere stoji Isus, o kome sveti Pavao potreseno svjedoči: 'Ljubio me je i predao se zbog mene'. U središtu naših zavjeta, naše molitve i crkvenih obreda stoji Isus". 

Govoreći o četvrtom putokazu: Isus je pokazao svojim učenicima svoje proslavljeno lice", o. Mihaly je pojasnio: „Dinamizam naše kršćanske duhovnosti sastoji se u tome da uvijek iznova otkrijemo nekoje od Isusovih lica, koje nam je trenutačno potrebno: patničko lice kada patimo, milosrdno lice ako nas muči teret grijeha, proslavljeno lice kada osjećamo da se na svijetu raširilo zlo". 

Razlažući peti putokaz: Isus vraća svoje učenike u dolinu, o. Mihaly je istaknu: „Kršćanstvo nije samo vjera blagdana već i vjera svagdašnjice. Redovnici nisu tu da žive mirnim životom, nego da služe ljudima. Našu vjeru živimo uz svagdašnje djelatnosti. Izvana se ni u čemu ne razlikujemo od onih, koji ne vjeruju u Isusa Krista. Ali slično učenicima, s pozivom se u nama dogodila korjenita promjena: vidjeli smo Isusa. Zato naš život dalje ide na kolosijeku ljubavi".  

„Preobraženje našeg Gospodina skreće našu pažnju na to, da avantura našeg života nije plod slučajnosti, već nas Bog vodi preko svakojakih životnih iskustava. Na neki način Isus priprema put za predstojeće događaje u našem životu, kao što je pripremio učenike na svoju predstojeću muku. Naša životna iskustva nisu odvojena jedno od drugog, već se ugrađuju u Božji nevidljivi plan o nama koji je protkan njegovom ljubavlju prema nama", istaknuo je o. Szentmartoni. 

Tijekom euharistijskog slavlja sestre privremenih zavjeta, s. M. Marija Oreb, s. M. Danijela Bago, s. M. Zrinka Vuković, s. M. Anamarija Vuković i s. M. Kristina Injić obnovile su zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti i dale ih u ruke provincijalne predstojnice. 

Nakon obreda polaganja redovničkih zavjeta, sestre slavljenice 50 godina zavjeta su pred provincijalnom predstojnicom obnovile svoje predanje Bogu.